Sadržaj odlučuje
Regionalna blogosfera
Sadržaj odlučuje
Demokratizacija Interneta i njen potencijal
Iako korišćenje Interneta i dostupnost širokopojasnih priključaka u Srbiji još nisu na nivou razvijenijih zemalja, globalnu informatičku mrežu, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz septembra 2009, u Srbiji svakodnevno koristi više od 1,45 miliona ljudi. Internet terminologija uveliko se koristi u govoru, a zahvaljujući, u prvom redu, društvenim mrežama, odavno smo svesni da je komunikacija na Internetu – dvosmerna.
Dnevne novine „Blic” su, početkom ove godine, izazvale pozitivne reakcije domaće internet zajednice angažovanjem na blogu kao sekciji na svom sajtu, te njegovom promocijom. Urednik „24 sata” i internet izdanja novina i časopisa koje izdaje „Ringier Srbija”, Marko Stjepanović, tvrdi da su blogovi suštinski nov način nastajanja i širenja informacija: – Donedavno ste mogli da se informišete samo iz klasičnih njuz produkcija – novina, radija i televizije, a danas vam je na raspolaganju mnogo više izvora, pa i blog. Setimo se napada na Bojanu Maljević, o čemu je ona sama obavestila javnost preko svoje blog stranice – kaže Stjepanović i upozorava da je verodostojnost izvora posebno pitanje. Ipak, prema rečima Tatjane Vehovec, urednice izdavačke kuće „Vega media” i jednog od osnivača manifestacije „BlogOpen”, za ceo region karakteristično je da je blogosfera imala svoj vrhunac 2007 . i 2008. godine, i da se od tada nalazi na silaznoj kvantitativnoj putanji, koja vuče za sobom i pad kvaliteta. – Međutim, zahvaljujući tome, laička atmosfera je pročišćena i primat zauzimaju profesionalci. Budućnost blogova je u overenom kvalitetu sadržaja.
Stjepanović takođe kaže da je sa većom dostupnošću Interneta njegovo korišćenje dobilo na ubrzanju, pa se sa sporih i tromijih blogova težište komunikacije premestilo na brže i kraće forme, kao što su „Facebook” ili „Twitter”. – Blog, pa i u Srbiji, opstaće, ali samo kao oblik ličnih platformi uskostručnih autora – kaže on. Stručni blogovi ponekad ciljaju načelno malu grupu ljudi, a u regionu se i dalje bloguje na najrazličitije teme.
Kao ključne karakteristike bloga nameću se demokratizacija sadržaja i dvosmerna komunikacija. Interakcija blogera i njihovih čitalaca, blogera međusobno, i povezanost pojedinačnih blogova hipervezama, zajedno se nazivaju blogosferom. Tatjana Vehovec primećuje da se regionalna blogosfera, što se zajedničkog govornog / jezičkog područja tiče, ponaša kao jedno telo – granice su izbrisane.
– Blog u Srbiji se i nije toliko primio kao u regionu, nekako su korisnici Interneta odmah prešli na društvene mreže. – kaže Nebojša Radović, internet marketing menadžer u kompaniji „Adria Media Serbia“. – Razlog možda leži u činjenici da je, u periodu kada je blog.hr bio na vrhuncu, Srbija imala mnogo manje korisnika Interneta od Hrvatske, ali se to u poslednjih godinu-dve promenilo. Većina korisnika Interneta čula je za blog, dobar deo ih je i čitao, ali mislim da se percepcija bloga zadržava na virtualnoj verziji ličnog dnevnika. U našoj zemlji postoje blogeri sa višegodišnjim stažom.
Ipak, većina korisnika Interneta u Srbiji verovatno ne bi znala da odgovori na pitanje ’Šta je to blog?’, mišljenje je Slavka Ilića, E-PR-a i autora bloga „IT kutak” (itkutak.com). Ista ta većina, zapaža Ilić, svakodnevno pretražuje i čita blogove i aktivno doprinosi njihovom razvoju komentarišući objavljen materijal i deleći ga sa prijateljima.
– Svi su čuli za blogove, ali to ne znači i da im pridaju veliki značaj – tvrdi Nebojša Radović. – Zaista su retki blogovi na kojima se novinari informišu i sa kojih bi preuzeli neku informaciju tek tako. Ta sloboda da svako piše im je malo i oduzela kredibilitet, iako su blogovi često među prvima koji prenose informacije, i daju mnogo kvalitetnije prikaze od, recimo, štampanih medija. Sa druge strane, danas su mediji mnogo manje politički vođeni nego, na primer, pre 10 godina, te su i mejnstrim mediji ti koji pružaju informaciju za svakoga. U slučaju medijskog jednoumlja, verujem da bi blogovi bili jedini glas naroda, a za to su možda najbolji primer poslednji izbori u Iranu, gde je „Twitter“ bio jedini slobodni kanal komunikacije među ljudima.
Demokratizaciji sadržaja raduju se najpre konzumenti, a tek onda i proizvođači informacija, u ovom slučaju – blogeri. Kako god, na blogovima medijskih kuća ili korporativnim blogovima drugih firmi, stroža moderacija komentara, koji predstavljaju prvenstven oblik komunikacije između autora i čitalaca, nije retka pojava.
Marko Stjepanović kaže da se medijskoj industriji dešava isto što se dešavalo i muzici. – Nekada davno su od muzike mogli da žive samo Betoven, Mocart i slični supergeniji, a i oni jedva. Onda su došli džez i rokenrol i okrenuli sve naglavačke. Dovoljno je bilo naučiti tri akorda i već si bio kandidat za svojih pet minuta slave. Tako je i u novinarstvu. Nekad davno si morao da budeš „Politika“ da bi se bavio ovim poslom, a danas i bloger Pera može za pola sata da napravi svoj sajt i da pretenduje na svojih pet minuta. – Prema njegovom mišljenju, ovo je, iako stvara problem šuma, pozitivna pojava.
Konzumentima sadržaja na Internetu dozvoljena je veća doza selektivnosti nego kod nekih tradicionalnih medija, tako da i kvalitet pročitanog zavisi od samog primaoca informacije. – Na „Facebook-u“ imate prijatelje, na „Twitter-u“ follower-e, na RSS čitaču blogove koje pratite. Ukoliko neko izaziva šum, možete ga lako ukloniti. Voleo bih da vidim da se to desi sa nekom kolumnom u novinama. Internet je filter sam po sebi – objašnjava Radović i dodaje da pisanje bloga zahteva mnogo vremena, a da rezultati ne dolaze tako brzo, te je to razlog za sumnju u masovnu popularnost bloga u Srbiji: – Blog je odavno izašao iz okrilja informatičara, što je i bila ideja pri osmišljavanju ovog komunikacijskog modela – da se kreiranje sadržaja na Internetu približi širim masama. Blogove pišu ljudi različitih interesovanja, životnog doba ili mesta stanovanja, i to je ono što daje lepotu ovakvom tipu izražavanja. Danas najviše bloguju ljudi koji se bave marketingom. Oni su među prvima shvatili potencijale bloga za izgradnju ličnog brenda.
Autor bloga „Erocke disčardžabilne vantazije i priključenija”, poznat pod pseudonimom Dudarim, a koji je želeo da ostane anoniman, tvrdi da je blog kao forma nebitan, već je bitan sadržaj. Onaj ko želi da online objavljuje nešto svoje, on će naći najjednostavniji način za to. A najjednostavniji način za objavljivanje sadržaja na Internetu u ovom trenutku jesu blogovi. Sâm termin nastao je iz termina „weblog”, koji datira još iz 1997. godine. Postoji više vrsta i kriterijuma podele blogova. Osim klasifikacije prema tipu sadržaja, postoji podela i na lične i korporativne.
– Korporativni blog kompanijama i firmama pruža priliku da sa posetiocima komuniciraju iskreno i neposredno – objašnjava Slavko Ilić. – Blog se pokazao kao jedno od boljih sredstava za građenje identiteta, poverenja i kredibiliteta kompanije, što kao krajnji rezultat donosi mnoge bonuse. Lični blog sa sobom takođe nosi brojne benificije. To je dobar način da se na lep i transparentan način istaknu znanje, pismenost, istrajnost, aktivnosti, razmišljanja. Iz iskustva tvrdim da sâm autor tokom tog procesa dosta uči i unapređuje sebe – kaže on i upozorava da je veća direktna zarada od bloga gotovo nemoguća, ali da prisustvo u blogosferi nosi nezanemarljive pogodnosti u vidu kontakata i angažmana na polju stručnosti, kao i kvalitetnijeg pristupa informacijama.
Pojava blogova na samom početku nije za osnovu imala političku ekonomiju – razmenu otvorenih političkih mišljenja na dnevnopolitičke teme između onih koji pišu i čitaju, smatra Tatjana Vehovec. – Istorija blogova, ličnih dnevničkih unosa poređanih hronološki, u početku je izgledala sasvim drugačije. Vremenom, od zabeleški ličnih tema razvijala se mogućnost prezentacije ličnog mišljenja, i tako je došlo do toga da mnogi koriste blog ne da bi pisali o tome šta su jeli ili radili, već šta su zapazili u svetu oko sebe.
U Srbiji se od 2007. godine održava „BlogOpen”, radno-prijateljski susret blogera, koji, osim neformalnih okupljanja, čine i predavanja i okrugli stolovi o blogosferi, Internetu i informatici, kao i njenom uticaju na društvo. Svake godine ova manifestacija održi se u drugom gradu. Prvi „BlogOpen” bio je u Pančevu, zatim u Novom Sadu, Boru i Nišu (u sklopu Internet festivala E-Tvrđava). Kao jedan od osnivača ovog susreta, gospođa Vehovec objašnjava: – Ideja „BlogOpen-a“, a u vreme najveće ekspanzije blogova, začeta je kao potreba da se regionalna blogosfera ‘overi’ u realnom životu i da se omogući razmena ideja, mišljenja, stavova, stručnih tema na terenu, u neposrednoj komunikaciji. To možemo razumeti kao preteču tweetup-ova i kao sledbenika „OpenCoffee” susreta. Putem ovih susreta, osim druženja, omogućena je edukacija naprednim blogerima i početnicima, kao i raspravljanje o zajedničkoj temi od interesa za celu regionalnu blogosferu. Interese blogera da prisustvuju ovakvim suretima treba videti i u mogućnosti direktnog kontakta sa čitaocima i prijateljima blogova. Ovogodišnji „BlogOpen” biće održan na jesen, a lokacija je još nepoznata.
Najveći procvat i uticaj na sredinu, u Srbiji, blog je doživeo u Boru. Nakon što je 2004. godine grupa studenata na čelu sa Igorom Mitrovićem i Milošem Petrovićem pokrenula internet stranicu „Bor030.net”, sa svakodnevnim unosom borskih vesti, a koja je kasnije dobila i forum, Zoran Stanković (na Internetu poznat kao RainDog) 2005. godine pokreće blog političke sadržine „Opština Bor”, nastao u znak revolta prema Srpskoj radikalnoj stranci kao vladajućoj. Sve to delovalo je kao podstrek za nove blogere. Među istaknutim blogovima koji postoje od tada su: „Moje grne” (moje-grne.com, kulinarski blog Dragane Pušice), „Kišobran” (kisobranblog.com, „književnost na struju” Branislava Dimitrijevića), „Sasvim obična priča” (blog koji piše Suzana Janačković-Živković na obicnaprica.com) i „Deda-Bor” (dedabor.com, blog Vladimira Stankovića). „Bor030.net” je tada pokrenuo i svoju blog platformu. Jedan od osnivača ove internet stranice, Miloš Petrović, čiji projekti su još i „Facebook Srbija” (facebooksrbija.com) i „BorMagazin” (bormagazin.com), misli da je blogovanje u njegovom gradu doživelo procvat iz revolta i potrebe da Bor, iako geografski udaljen od Beograda, prema Petrovićevim rečima, zaboravljen i zakovan u davnoj istoriji rudnika, krene napred, i bude deo sveta i Srbije makar putem Interneta. – Ljudi u Boru su blogove, kao marketinško-medijski alat, odlično iskoristili, i Bor je već nekoliko godina upisan na mapi kao blogerski grad.
– Blog je fantastičan alat da izrazite sebe – kaže Petrović. – Da li ćete pisati o svom jučeranjem danu ili o struci kojom se bavite, ostaje na vama. Siguran sam da će biti i jednih i drugih.
Mons Aureus, 28/2010
[...] Ceo tekst možete pročitati ovde. [...]